• MIKROZONIRANJE ILI SVJESNO KRŠENJE I IZIGRAVANJE ZAKONA RH U SPREZI IDS-A
  • 30.04.2012.

MIKROZONIRANJE ILI SVJESNO KRŠENJE I IZIGRAVANJE ZAKONA RH U SPREZI IDS-A I HRVATSKIH VODA, VODNO-GOSPODARSKI ODJEL RIJEKA

1. Slučaj Krase:

2002-e godine Sabor Republike Hrvatske donosi "Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta" (objavljen u Narodnim novinama NN 55/2002), može se proučiti na www.nn.hr).

Ovdje je bitan članak 18 koji se odnosi na krške vodonosnike (u koji spada čitava Istra) kojeg citiramo:

"Članak 18.

Zone izvorišta za krške vodonosnike su:

– zona ograničene zaštite – IV. zona

– zona ograničenja i kontrole – III. zona

– zona strogog ograničenja – II. zona

– zona strogog režima zaštite – I. zona"

Čitava općina Gračišće spada u III. zonu, tj. zonu ograničenja i kontrole, a u tom području zabranjeno je sljedeće po gore navedenom Pravilniku:

"Članak 24.

U III. zoni, uz zabrane iz članka 22. ovog Pravilnika, zabranjuje se:

– deponiranje otpada,

– svako skladištenje nafte i naftnih derivata,

– površinska i podzemna eksploatacija mineralnih sirovina,

– građenje industrijskih postrojenja opasnih za kakvoću podzemne vode i

– građenje cjevovoda za tekućine koje su štetne i opasne za vodu."

Dakle, ne samo da je u općini Gračišće zabranjena podzemna eksploatacija mineralnih sirovina, već čak i površinska, a kamoli još uz to betonare i asfaltne baze!

Izvođač radova za predviđene kamenolome Križarovica i Krase, te asfaltnu bazu i betonaru Krase (neposredno uz kamenolom) bila bi Cesta d.o.o. iz Pule.

Da bi se isti dosjetili jadu što u našoj općini ne mogu raditi svoje prljave bučne poslove u dvije smjene dnevno, koji uz to odašilju u zrak kancerogene i mutagene tvari, našli su članak 27. gore navedenog Pravilnika koji utvrđuje eventualnu pogodnost terena za izvedbu predviđenog zahvata uz predviđene vodoistražne radove, tj. mikrozoniranje:

"Članak 27.

Za eventualnu izvedbu zahvata u prostoru koji nije dopušten po člancima 22., 24. i 26. ovog Pravilnika, potrebno je načiniti projekt u sklopu kojeg treba detaljnim i namjenskim vodoistražnim radovima ispitati uži lokalitet (»mikrozonu«). Na temelju rezultata ovih istraživanja utvrdit će se pogodnost terena za izvedbu predviđenog zahvata, te na osnovu njegove osjetljivosti odrediti pripadajuće mjere zaštite unutar tog prostora (»mikrozone«).

Mjere zaštite iz prethodnog stavka određuju »Hrvatske vode« u vodopravnim uvjetima za izradu tehničke dokumentacije.

Izvedba takvih zahvata provodi se uz vodni nadzor.

Troškove dopunskih istraživanja snosi investitor zahvata. Istraživanja mogu obavljati samo pravne osobe iz članka 6. ovog Pravilnika."

Što je mikrozoniranje? Mikrozoniranje je mjerenje brzine tečenja podzemnih voda od lokacije gdje se želi napraviti zahvat (u našem slučaju lokacija Krase) do zahvata vode (u našem slučaju vodozaštitna područja Rakonek, Bolobani i Sv. Anton u dolini Raše).

Mikrozoniranje se radi na način da se izbuši utisna bušotina na lokaciji zahvata (Krase), te se utisne traser (pojednostavljeno rečeno, obojena voda), te se mjeri nakon kojeg vremena će se pojaviti u vodozaštitnim zonama. Ako je brzina tečenja podzemnih voda veća od 1 cm/s potvrđuje se da je riječ o trećoj vodozaštitnoj zoni, a ako je manja, onda je riječ o četvrtoj.

To je definirano sljedećim člankom gore navedenog Pravilnika:

"Članak 23.

III. zona obuhvaća dijelove krških slivova izvan vanjskih granica II. zone, s mogućim tečenjem kroz krško podzemlje do zahvata vode u razdoblju od 1 do 10 dana u uvjetima velikih voda, odnosno područja s kojih su utvrđene prividne brzine podzemnih tečenja od 1-3 cm/s, odnosno područje koje obuhvaća pretežiti dio slivnog područja (klasični statističko-hidrogeološki sliv).

Ovisno o rezultatu istraživanja iz članka 4. i 5. ovog Pravilnika, za određivanje granice zone primjenjivat će se kriteriji koji će najbolje biti u funkciji zaštite kakvoće voda."

Poduzeće Cesta d.o.o. iz Pule je bez javnog natječaja (na sastanku sa predstavnicima Hrvatskih voda VGO Rijeka, održanim 1.3.2012. u Pazinu, rečeno nam je da po zakonu za ovo ne treba javni natječaj?) izabrala poduzeće Geo-5 iz Rovinja, koje je napravilo mikrozoniranje.

U istražnu bušotinu IB-6 (na nadmorskoj visini od 404 metra) na lokaciji Krase ubačen je rastvoreni traser u 11,00 sati 11.04.2006. i nakon toga je obavljeno ispiranje bušotine (ulijevanje vode) s količinom od 20 m3 vode iz cisterni. U nadzoru pri ubacivanju trasera bila je gđa. Maja Ostrić iz Hrvatskih voda – VGO Rijeka, sukladno gore navedenom članku 27 . Pri trasiranju na izvorištima su uzeti uzorci nultog stanja. Drugim riječima, tog dana počelo je mikrozoniranje.

Trasiranje je obavljeno u hidrološkim uvjetima velikih voda, sukladno sljedećem članku gore navedenog Pravilnika:

«Članak 21.

IV. zona obuhvaća sliv izvorišta izvan III. zone, s mogućim tečenjem kroz krško podzemlje do zahvata vode u razdoblju od 10 do 50 dana u uvjetima velikih voda, odnosno, područje s kojeg su utvrđene prividne brzine podzemnih tečenja manje od 1 cm/s, kao i ukupno priljevno područje neovisno o dijelu napajanja koje sudjeluje u obnavljanju voda odnosnog izvorišta (konceptualni hidraulički sliv).»

Uvjeti velikih voda u kojima se treba raditi mikrozoniranje je najkišnije doba godine, a sada ćemo dokazati da je za vrijeme mikrozoniranja bilo sušno razdoblje, čime su poduzeća Hrvatske vode, VGO Rijeka i Geo-5 iz Rovinja namjerno i svjesno kršili zakone, tj. tada važeći «Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta» (Narodne novine 55/2002), kao i «Odluku o zonama sanitarne zaštite sanitarne zaštite izvorišta vode za piće u Istarskoj županiji» (Službene novine Istarske županije 12/2005).

Dakle, kontaktirali smo Državno-hidrometeorološki Zavod u Zagrebu, te smo tražili dnevne količine padalina za mjesec travanj 2006-e kad je rađeno mikrozoniranje, i to ne samo za Pazin, već za sve najbliže hidrometerološke postaje oko lokacije Krase koje ga okružuju.

To su sljedeće hidrometeorološke postaje:

Pazin – 5 km od lokacije Krase u smjeru sjever-sjeverozapad

Gologorica – 8,5 km od lokacije Krase u smjeru sjeveroistoka

Sveti Petar u Šumi – 8 km od lokacije Krase u smjeru zapada-jugozapada

Cerovlje – 8,5 km od lokacije Krase u smjeru sjevera-sjeveroistoka

Dubrova kod Labina – 15 km od lokacije Krase u smjeru jug-jugoistok

Na sljedećoj slici izvučenoj sa Google Earth-a to možete vidjeti i grafički:

 

A ovdje su službeni podaci dnevnih količina padalina dobijeni od DHMZ, Zagreb za navedene postaje:

Hidrometeorološke postaje u okolici Krase,
padaline u travnju 2006.

 

 

 

Hidrometeorološke postaje u okolici Krase,
padaline u travnju 2006.

Dan
u mj.

Pazin

Gologorica

Sv. Petar
u Šumi

Cerovlje

Dubrova
(Labin)

1

0,1

-

-

-

-

2

-

-

-

-

-

3

0,4

11,0

-

-

2,4

4

2,6

10,0

1,7

11,6

4,5

5

-

-

-

-

-

6

6,4

-

7,0

9,2

8,7

7

10,5

42,0

6,2

17,5

2,3

8

-

-

-

-

-

9

-

-

-

-

-

10

-

-

-

-

-

11

1,9

4,0

2,2

10,2

7,3

12

0,2

-

0,1

-

0,2

13

1,6

2,0

2,0

0,8

1,3

14

-

-

-

-

-

15

-

-

-

-

-

16

0,6

-

0,5

-

2,8

17

0,5

4,0

0,9

-

-

18

2,9

-

-

-

-

19

14,8

10,0

12,0

5,0

12,9

20

-

-

-

-

-

21

0,4

-

-

-

-

22

-

-

-

-

-

23

-

-

-

-

-

24

-

-

-

-

-

25

20,3

-

-

-

-

26

-

-

-

-

-

27

-

8,0

2,3

5.0

2,9

28

8,5

10,0

11,6

5.0

9,8

29

6,6

20,0

13,2

16,6

5,0

30

0,1

1,0

3,0

-

2,0

Zbroj

61,4

122,0

62,7

80,9

62,1

 

Iz gore navedenih podataka, vidi se da na nijednoj od tih 5 postaja tri dana prije početka mikrozoniranja 11.04. nije pala ni kap kiše, što znači da nije pala ni na lokaciju Krase!

Isto tako, tražili smo službeno od DHMZ-a mjesečne količine padalina za 2006-u za ove hidrometeorološke postaje, što možete vidjeti u sljedećoj tablici:

 

Mjesec u 2006.-oj

I

II

III

IV

V

VI

VII

VIII

IX

X

XI

XII

Pazin

82,0

71,2

108,7

61,4

161,2

6,6

24,4

242,7

90,1

28,6

83,6

71,4

Gologorica

87

123,8

135,2

122,0

283,0

1,0

60,0

448,0

81,0

34,1

234,0

90

Sv. Petar u Šumi

87,4

69,0

107,3

62,7

162,7

8,4

58,9

185,7

53,1

26,7

86,4

64,9

Cerovlje

74,3

57,8

84,0

80,9

131,6

7,4

30,8

231,3

31,6

33,6

103,4

55,0

 

Iz ove tablice se vidi da je travanj mjesec spadao u sušnije mjesece te 2006-e godine:

Pazin – mjesec travanj je deveti po kišovitosti u 2006-oj!

Gologorica - mjesec travanj je šesti po kišovitosti u 2006-oj!

Sv. Petar u Šumi - mjesec travanj je osmi po kišovitosti u 2006-oj!

Cerovlje - mjesec travanj je peti po kišovitosti u 2006-oj!

Međutim, to sve nije spriječilo ni Geo-5 ni gospođu Maju Ostrić iz Hrvatskih voda, VGO Rijeka (koja bi morala upravo vršiti nadzor toga) da utvrdi da je mikrozoniranje rađeno u sezoni velikih voda!

Međutim, ni to nije sve što su gospoda protuzakonito radila.

Idemo pogledati udaljenosti sa kojima je poduzeće Geo-5 iz Rovinja baratalo tijekom izračuna brzine tečenja podzemnih voda od Krase do vodozaštitnih zona (izvor: "Studija utjecaja na okoliš, eksploatacija tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Krase", asfaltna baza i betonara u gospodarskoj zoni „Krase I", Gračišće» (autor Hidroelektra-Projekt, Zagreb, lipanj 2006.) (u daljnjem tekstu SUO Krase), poglavlje «Rezultati trasiranja i zaključak», str. 22/23:

Udaljenost od lokacije Krase do Rakoneka – 13.500 metara

Udaljenost od lokacije Krase do Sv. Antona – 8.500 metara

Udaljenost od lokacije Krase do Bolobana – nemamo za sad podatak, ali vjerojatno oko 8.600 metara

Što je Milan Mihovilović, suvlasnik poduzeća Geo-5 iz Rovinja i autor ovog geološkog elaborata o mikrozoniranju Krase radio? Računao je udaljenost od Krase do vrela vodozaštitnih izvora, što su u ovom slučaju najveće udaljenosti, a ne kako je propisano Člankom 23 Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/2002):

"III. zona obuhvaća dijelove krških slivova izvan vanjskih granica II. zone, s mogućim tečenjem kroz krško podzemlje do zahvata vode u razdoblju od 1 do 10 dana u uvjetima velikih voda, odnosno područja s kojih su utvrđene prividne brzine podzemnih tečenja od 1-3 cm/s, odnosno područje koje obuhvaća pretežiti dio slivnog područja (klasični statističko-hidrogeološki sliv)."

Drugim riječima, moralo se računati sa udaljenostima od Krase do zahvata vode, tj. do početka vodozaštitne zone, drugim riječima najkraće udaljenosti od Krase do vodozaštitnih zona, a ne najveće kako je rađeno!

Na web-stranici nađena je službena karta vodozaštitnih zona za Istru (uzet je dio koji nas zanima), te se vidi kako je Mihovilović računao gore navedene udaljenosti (na kartu su ucrtana neka mjesta radi lakše orijentacije, udaljenosti su provjerene na Google Earthu):

 

 

A na sljedećoj karti se vidi sa kojim udaljenostima od lokacije do vodozaštitnih zona se trebalo računati:

 

 

Dakle, umjesto 13.500 metara do vodozaštitne zone Rakonek trebao je računati sa 9.000 metara!

Umjesto 8.500 metara do vodozaštitne zone Sv. Anton trebao je računati sa 4.800 metara!

Umjesto 8.600 metara do vodozaštitne zone Bolobani trebao je računati sa 3.200 metara!

Dakle, izračunate brzine tečenja bile bi 50% do 170% veće da se računalo sa pravim udaljenostima! Bile bi još i brže da mikrozoniranje nije rađeno u sušnom razdoblju (umjesto u sezoni velikih voda), što smo dokazali gore!

Isto tako, zanimljivo je da se spominje da se traser nije pojavio u vodozaštitnoj zoni Bolobani. Kako to? Da nije zato što je nabliži lokaciji Krase što se i vidi iz gornjih slika?

Međutim, ni to nije sve!

Sjeveroistočno od lokacije Krase vidi se lijepo na slici da od Cerovlja pa skoro do Pazina ima još jedna vodozaštitna zona koja uopće nije uključena u geološki elaborat o mikrozoniranju!

Isto tako, treba reći da je suvlasnik poduzeća Geo-5 iz Rovinja koja je radila ovaj geološki elaborat br. 316/06 o mikrozoniranju, a ujedno i autor tog elaborata Milan Mihovilović, tadašnji (i sadašnji) predsjednik rovinjskog IDS-a, tako da nas ni ne trebaju čuditi dobiveni namješteni rezultati za investitora Cesta d.o.o. iz Pule! Koji je to sukob interesa u ovom slučaju! Mještanima Gračišća vrlo je dobro poznato kakve je makinacije radila općina Gračišće, tj. vladajući IDS-ovci tijekom donošenja Prostornog plana 2007-e da bi se uvrstilo Krase u taj Prostorni plan!

Nakon svih ovih radnji, ne treba čuditi što su gospoda dobila željene podatke da je brzina tečenja podzemnih voda između 0,5 i 0,6 cm/s te proglasili lokaciju Krase IV. zonom!

Čitava Istra po važećim zakonima spada u krški vodonosnik, što je definirano točkom 2.2.1. (opće značajke podzemnih voda) u "Strategiji upravljanja vodama" (NN 91/2008).

Dodatna potvrda da je lokacija Krase krški vodonosnik vidi se u SUO Krase, gdje u poglavlju "A3.4.2. Hidrogeološke značajke" na stranicama 19. i 20. piše:

"U genetskom smislu ležište se može svrstati (sedimentni) krški tip s obilježjima izražene krastifikacije.».

Citiramo odavde i:

„Potpuni izostanak površinskih tokova rezultat je geoloških, odnosno hidrogeoloških značajki šireg područja. Područje pripada zoni krša, a zastupljeno je tipičnim krškim reljefom. Karstifikacijom je zahvaćeno cijelo područje, a manifestira se na površini reljefa brojnim vrtačama koje dosižu dubinu od desetak metara. Prisutne su kaverne i špilje, iako u manjoj mjeri."

Isto tako je tragikomično da u "SUO Krase" na str. 23 piše:

„Provedenim trasiranjem utvrđeno je da se podzemne vode od eksploatacijskog polja Krase kreću do izvora u dolini Raše brzinom između 0,5 i 0,6 cm/sek. Navedena brzina je pet puta sporija od Pazinske jame do izvora u rijeci Raši (2,6 cm/sek.)".

Zašto tragikomično? Pogledajte gornje slike – lokacija Krase upravo se nalazi na smjeru od Pazina prema izvorima u rijeci Raši, dakle brzine tečenja bi trebale biti približno iste!

To potvrđuje i ovaj tekst prepisan sa stranice 19/20 «SUO Krase»:

„Podzemna voda cijelog područja, osim što potječe od oborinske vode procjeđivanjem i infiltracijom u krškom vodosabirnom području, u znatnoj mjeri potječe i iz sliva pazinskog fliškog bazena. Dio vode s tog sliva ponire u pazinskoj fojbi u kredno krško podzemlje i širi se prema izvorima doline Raše."

Ovo je samo još jedan dokaz u nizu o tendencioznosti, netočnosti i namjernom podešavanju podataka ovog elaborata od izvođača mikrozoniranja, firme Geo-5 iz Rovinja za investitora Cesta d.o.o. iz Pule!

Na kraju treba citirati ponovno tada važeći "Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta" (NN 55/2002), ovaj put članak 24. za krške vodonosnike u koje spada i Krase i Križarovica:

«Članak 22.

U IV. zoni zabranjuje se:

– ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda,

– građenje industrijskih objekata koji ispuštaju za vodu opasne tvari (ili otpadne vode),

– građenje cjevovoda za tekućine koje su opasne za vodu bez propisane zaštite,

– uskladištenje radioaktivnih i za vodu drugih opasnih tvari, izuzev uskladištenja lož ulja za domaćinstvo i pogonskog goriva za poljoprivredne strojeve, ako su provedene propisane sigurnosne mjere za građenje, dovoz, punjenje, uskladištenje i uporabu,

– građenje rezervoara i pretakališta za naftu i naftne derivate, radioaktivne i ostale za vodu opasne tvari,

– izvođenje istražnih i eksploatacijskih bušotina na naftu, zemni plin, radioaktivne tvari, kao i izrada podzemnih spremišta,

– nekontrolirana uporaba tvari opasnih za vodu kod građenja objekata,

– građenje prometnica bez sustava kontrolirane odvodnje i pročišćavanja oborinskih voda i

– eksploatacija mineralnih sirovina.»

Dakle, čak i u IV. zoni krških vodonosnika zabranjena je eksploatacija mineralnih sirovina, a zanimljivo je da je svima odgovornima za provođenje zakona to "promaklo", te su kamenolom, asfaltna baza i betonara išli dalje u proceduru!

U međuvremenu je izašao još stroži «Pravilnik o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta» (NN 66/2011), gdje ne samo da je zabranjeno površinska i podzemna eksploatacija mineralnih sirovina u III. zoni vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti, nego je čak zabranjeno i skidanje pokrovnog sloja zemlje (što je neophodno za otvaranje kamenoloma) i u IV. zoni:

"Članak 19.

U IV. zoni sanitarne zaštite izvorišta sa zahvaćanjem voda iz vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznosti zabranjuje se:

– ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda,

– građenje postrojenja za proizvodnju opasnih i onečišćujućih tvari za vode i vodni okoliš,

– građenje građevina za oporabu, obradu i odlaganje opasnog otpada,

– uskladištenje radioaktivnih i za vode i vodni okoliš opasnih i onečišćujućih tvari, izuzev uskladištenja količina lož ulja dovoljnih za potrebe domaćinstva, pogonskog goriva i maziva za poljoprivredne strojeve, ako su provedene propisane sigurnosne mjere za građenje, dovoz, punjenje, uskladištenje i uporabu,

– građenje benzinskih postaja bez zaštitnih građevina za spremnike naftnih derivata (tankvana),

– izvođenje istražnih i eksploatacijskih bušotina za naftu, zemni plin kao i izrada podzemnih spremišta,

– skidanje pokrovnog sloja zemlje osim na mjestima izgradnje građevina koje je dopušteno graditi prema odredbama ovoga Pravilnika,

– građenje prometnica, parkirališta i aerodroma bez građevina odvodnje, uređaja za prikupljanje ulja i masti i odgovarajućeg sustava pročišćavanja oborinskih onečišćenih voda i

– upotreba praškastih (u rinfuzi) eksploziva kod miniranja većeg opsega.»

Iz sljedećeg članka ovog gore navedenog novog Pravilnika:

"Članak 8.

Ovim se Pravilnikom u svrhu određivanja opsega vodoistražnih radova i utvrđivanja zona zaštite izvorišta, izvorišta klasificiraju na:

1. izvorišta maksimalnog kapaciteta do 20 l/s u smislu dinamike crpljenja,

2. izvorišta maksimalnog kapaciteta od 20 l/s do 100 l/s u smislu dinamike crpljenja i

3. izvorišta maksimalnog kapaciteta većeg od 100 l/s u smislu dinamike crpljenja."

...se zapravo vidi koliko su velika izvorišta Rakonek, Sveti Anton i Bolobani:

Rakonek – 250 l/sek.

Sv. Anton – 250 l/sek.

Bolobani – 50 l/sek.

(Izvor podataka: SUO Krase, str. 20).

Ovakva kapitalna izvorišta bila bi ugrožena predviđenim kamenolomom «Krase» čiji je predviđeni vijek vađenja 20 godina (izvor SUO Krase, str. 85), a kamenoloma Križarovica čak 34,5 godine (izvor SUO Križarovica, str. 64). Predviđena asfaltna baza i betonara Krase radila bi 20 godina (izvor SUO Krase, str. 85), najvjerojatnije i dulje.

Ovdje bi još citirali nekoliko izvadaka iz Studije Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta iz 2003-e godine «Istraživanja u cilju zaštite izvorišta vodoopskrbe na području Istarskog poluotoka» autorice Andreje Bačani:

«Izvor Rakonek lociran je na drenažnom području izvorišta desne obale Raše i najznačajniji je kaptirani izvor južnog dijela Istarskog poluotoka» (str. 16).

«Izvor Rakonek je uključen u vodoopskrbni sustav Vodovoda Pula» (str. 19).

«Krški izvori na kojima se planira izvedba vodozahvata: Sv. Anton, Bolobani i Blaz» (str. 14) (drugim riječima, ovi izvori će se tek uključiti u vodoopskrbni sustav, op. a.)

Općina Gračišće, kao i lokacije Krase i Križarovica definitvno spadaju u III. zonu!

2. Slučaj Križarovica

Nakon ovog slučaja, naravno da nas je zanimalo je li rađeno mikrozoniranje lokacije za predviđeni kamenolom "Križarovica" u blizini "Krase".

Sukladno Zakonu o pravu na pristup informacija (NN 172/03), 27.12.2011. traženo je Zahtjevom radi ostvarivanja prava na pristup informaciji službeno očitovanje Hrvatskih voda je li rađeno mikrozoniranje lokacije Križarovica gdje je predviđen kamenolom, Na to jednostavno pitanje dobili smo odbijenicu 30.12. 2011. koja je glasila: "Napominjemo da očitovanje nije informacija kojom raspolaže tijelo javne vlasti u smislu čl. 3, st. 3 Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 172/03, 144/10, 37/11, 77/11), stoga Hrvatske vode nisu u mogućnosti postupiti po vašem zahtjevu".

Uskrata na ovaj jednostavan upit nam je odmah bila sumnjiva i dokaz da se ovdje nešto skriva, te smo malo preformulirali pitanje i 09.03.2012. poslali upit na Hrvatske vode jesu li obavijestili investitora predviđenog kamenoloma Križarovica, poduzeće Cavea d.o.o., da je potrebno napraviti mikrozoniranje lokacije Križarovica, na što smo 19.03.2012. dobili odgovor da "Hrvatske vode ne raspolažu opisanom informacijom, niti informacija pod tim nazivom prema saznanjima Hrvatskih voda postoji".

To nam je dovoljan dokaz da mikrozoniranje Križarovice nikad nije rađeno, ali je zanimljivo da su ovim odgovorom Hrvatske vode kršile Zakon, i to članak 13. Zakona o pravu na pristup informacijama koji glasi:

"Ustupanje zahtjeva

Članak 13.

(1) Ako tijelo javne vlasti ne posjeduje, ne raspolaže ili ne nadzire informaciju, a ima saznanja o nadležnom tijelu, bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja zahtjeva obvezno je ustupiti zahtjev tijelu javne vlasti koji posjeduje, raspolaže ili nadzire informaciju, o čemu će obavijestiti podnositelja."

Naime, u posjedu smo ne jednog, već dva dokumenta koja su naslovljena, izmedju ostalih, i na Hrvatske vode - VGO Rijeka, kao i na investitora Cavea d.o.o. gdje piše da je potrebno napraviti mikrozoniranje Križarovice.

 

Jedan je došao od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb:

Križarovica-zahtjevzamikrozoniranjem-MZOPUG.pdf

 

Drugi je došao od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pula:

Križarovica-zahtjevzamikrozoniranjem-Pula.pdf

 

Isto tako, ovdje Milan Bratović, direktor poduzeća Cavea d.o.o. odgovara da je Zahtjev za mikrozoniranjem primio na znanje, te da će taj problem rješavati naknadno, zajedno sa Hrvatskim vodama i Županijskim uredom za prostorno uređenje:

Križarovica-potvrdaCaveazamikrozoniranjem.pdf

 

A ovdje potpisana gospođa Bijelić iz Hrvatskih voda šalje upit 13.12.2005. prema gore navedenim adresama treba li se raditi mikrozoniranje jer "izvori podataka, dokumenti prostornog uređenja i zaštite okoliša, drugi planski dokumenti, propisi, statički pregledi, stručni i znanstveni radovi i dr. (nigdje se ne navodi da studija mora raditi istražne radove)." (čitaj – mikrozoniranje).

Križarovica-HRVode-mikrozoniranje.pdf

 

Gospođa Bijelić je, gle čuda, ovdje previdjela važeći "Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta" (NN 55/2002) koje je donio Sabor Republike Hrvatske gdje piše da se u III. vodozaštitnoj zoni mora raditi mikrozoniranje za površinsku i podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina (sukladno člancima 24. i 27.), zatim je previdjela je da se i tada općina Gračišće nalazila u III. vodozaštitnoj zoni, a na sve to je previdjela je i važeću Odluku o zonama sanitarne zaštite izvorišta vode za piće u Istarskoj županiji (Službene novine Istarske županije 12/2005 objavljene 1.8.2005.) gdje isto piše da se u III. vodozaštitnoj zoni mora raditi mikrozoniranje za površinsku i podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina (sukladno člancima 14. i 23.).

Je li gospođa Bijelić stvarno to sve nije znala ili je nastojala progurati želje investitora bez suvišnih pitanja? Obzirom da je mikrozoniranje "Krase" pod njihovim nadzorom rađeno u uvjetima "velikih" voda, te njihovoj netransparentnosti prema javnosti i drugog, od Hrvatskih voda – VGO Rijeka ne treba nas ništa čuditi! Na taj njen upit pun čuđenja došla su gore navedena dva dokumenta koja traže mikrozoniranje, što je dokaz da se neke institucije hrvatske države ipak drže slova zakona.

 

Isto tako, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacija, tražili smo i od općine Gračišće da se izjasni je li rađeno mikrozoniranje "Križarovice" – zahtjev je proslijeđen Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju , Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Pazin, gdje smo dobili odgovor da mikrozoniranje Križarovice nije napravljeno što možete vidjeti ovdje:

Križarovica-nepostojanjemikrozoniranja-PUPazin.pdf

 

Umjesto mikrozoniranja Križarovice napravljena je "Interpretacija hidrogeoloških podataka o eksploatacijskom polju Križarovica s obzirom na zaštitu izvora Bolobani, Sv. Anton i Rakonek" u srpnju 2006-e.

Zašto nije napravljeno mikrozoniranje Križarovice?

Pogledajte ovu kartu i vidite gdje se nalazi Križarovica u odnosu na Krase:

Sve je jasno – Križarovica je puno bliža izvorima Rakonek, Sv. Anton i Bolobani nego što je Krase!

I uz svu "maštovitost" koju su imali u mikrozoniranju Krase, nema šanse da bi mogli dokazati da je Križarovica IV. vodozaštitna zona!

Da je i Križarovica kraški teren, vidi se iz Studije utjecaja na okoliš "Križarovica" (autor: Dvokut-Ecro, Zagreb, 2005.) (u daljnjem tekstu SUO Križarovica), citat sa 54. stranice:

"Šire područje oko ležišta je tipično kraško".

„Na području zahvata i u njegovoj blizini ne postoje ikakvi vodotoci niti postoji mogućnost njihova formiranja zbog izrazito vodopropusne sredine. Na udaljenosti od cca. 5,5 km istočno od područja zahvata teče rijeka Raša prema kojoj se odvodnjavaju sve oborinske vode s područja zahvata i okolnog područja." (SUO «Križarovica», str. 54).

„Vapnenci tektonski izrazito oštećeni i podvrgnuti intenzivnom okršavanju predstavljaju dobru vodopropusnu sredinu, te ne postoje uvjeti za formiranje bilo kakvih značajnih akumulacija na površini terena ili u kopu" (izvor SUO Križarovica, str. 53).

I na takvom terenu, toliko blizu izvorima, želi se raditi kamenolom!

Investitor uz to nije država, već privatna firma «Cavea d.o.o.» koja je u 95%-om talijanskom vlasništvu (provjerljivo na Trgovačkom sudu, MBS firme je 040190890) - po našim saznanjima kamen bi se vozio do mola Štalije u dolini rijeke Raše odakle bi dalje išao za Italiju!

„Godišnja proizvodnja 150.000 m3 stijenske mase u sraslom stanju i dnevnoj proizvodnji od 900 m3 u rastresitom stanju (1597 tona/dnevno)» (izvor: SUO «Križarovica», str. 97).

Obzirom da bi izvođač u tom kamenolomu bila Cesta d.o.o. iz Pule koja koristi 4-osovince 16 tona nosivosti, to znači prometovanje od čak 200 kamiona dnevno (100 kamionskih prijevoza punih kamena do mola na rijeci Raši, te 100 kamiona koji se prazni vraćaju po kamen u kamenolom Križarovica!).

 

Istarska županija i vladajući IDS izglasala je u lipnju prošle godine «Mišljenje o interesu Republike Hrvatske za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Križarovica, Gračišće», što je i objavljeno u «Službenim novinama Istarske županije 5/2011» u lipnju 2011-e i možete pročitati ovdje na stranici 297:

Križarovica-SNIstarskeZup.-br.05-2011.pdf

 

Ovdje se izvlašćuje zemlja i djedovina hrvatskih državljana u Republici Hrvatskoj za potrebe kamenoloma čiji je investitor privatna talijanska firma koja bi eksploatirala kamen pune 34 godine (izvor SUO Križarovica, str. 64), koji bi išao u Italiju!

Ako smo talijanska gubernija i kolonija, molimo da vladajući IDS u Istri obavijesti o tome Gračišćane, kao i cjelokupnu hrvatsku javnost!

Isto tako čekamo institucije pravne države da odrade svoj posao, jer je nama građanima Republike Hrvatske svih ovih godina puna kapa sprege političara i privatnog krupnog kapitala koji radi što hoće kontra interesa građana i kršeći zakone Republike Hrvatske!